Nedozvoljeni dogovori ponuđača na ročištu dražbe: ovlaštenja sudije

Član 177 stav 3 povjerava sudiji vođenje ročišta i dražbe. Kao ciljeve navodi mir i red, sprečavanje nedozvoljenih dogovora, zaštitu od zastrašivanja i sprečavanje drugih postupaka kojima se ponude ometaju. Zajednička tačka je uredno ročište na kojem učesnici mogu slobodno dati ponudu bez nedozvoljenog uticaja.

Odredba ne zahtijeva samo jedan oblik smetnje. Obuhvata nedozvoljene dogovore, zastrašivanje i druge prepreke za ponude. Da li konkretna situacija potpada pod odredbu zavisi od stvarnog toka događaja. Sama sumnja nije pouzdana činjenična osnova; važne su riječi, postupci, vrijeme i uticaj na ročište.

Ovo pitanje treba odvojiti od dozvoljenog zajedničkog učešća više osoba na ročištu. Zajednička ponuda može otvoriti druga pitanja o udjelima, jamčevini i dosudi. Ta pitanja ne određuju da li je konkretan uticaj na drugog ponuđača bio nedozvoljen. Za odvajanje ovih tema pogledajte članak o zajedničkoj ponudi na ročištu dražbe.

Prema članu 177 stav 3, sudija može preduzeti sve mjere potrebne za očuvanje mira i reda i sprečavanje navedenih smetnji. Odredba uređuje vođenje prema konkretnom toku ročišta. Mjera treba služiti tome da se ročište nastavi uredno i da ponude ostanu slobodne od nedozvoljenog uticaja.

Mjere se mogu sprovesti prinudno. Kada je potrebno, sudija može zatražiti podršku organa javne sigurnosti koji stoje na raspolaganju sigurnosnim vlastima. Iz toga ne proizlazi opšti zaključak o svakoj pojedinačnoj mjeri. Odlučujući su konkretna smetnja, potreba reakcije i naredba izdata na ročištu.

Ko primijeti smetnju zato ne treba sam započinjati sukob. Korisnije je sudiji kratko reći šta se desilo, koja ponuda je pogođena i koja se odluka ili mjera traži. Tako vođenje ročišta ostaje kod sudije, kako predviđa član 177 stav 3.

Član 177 stav 3 predviđa da sudija odlučuje o prigovorima i prijedlozima koje pojedini učesnici iznesu tokom dražbe. Zato događaj i zahtjev treba saopštiti razumljivo. Činjeničan opis korisniji je od opšte optužbe.

Dobar opis odgovara na četiri pitanja: Šta je rečeno ili urađeno? Kada i ko je to uradio? Na koju ponudu je to uticalo? Šta sudija treba da ispita ili naredi tokom ročišta? Ako je nešto samo sumnja, opišite to kao opažanje ili nesigurnost. Tako prigovor ostaje provjerljiv.

Nakon izlaganja zapišite reakciju sudije i dalji tok ročišta. Ovaj članak nije zapisnik i ne odlučuje koje će činjenice sud utvrditi. Pokazuje koje informacije treba urediti za kasniju provjeru ročišta.

Zastrašivanje može djelovati kroz riječi, pokrete ili druge postupke. Važno je da li situacija može uticati na ponudu ili je spriječiti. Nemojte zapisati samo „bio sam ugrožen“. Zabilježite što tačnije riječi, postupak, vrijeme u odnosu na ponudu i posljedicu koju ste opazili. Kod neposredne opasnosti sigurnost prisutnih ima prednost.

Odredba obuhvata i druge prepreke za ponude. To može biti postupanje zbog kojeg se ponuda u odlučujućem trenutku ne može dati, iako nije izrečena izričita prijetnja. Da li se to desilo procjenjuje se na osnovu okolnosti. Sudija odlučuje o prigovoru ili prijedlogu i vodi ročište.

Vlastita protivmjera ponuđača ne zamjenjuje sudijsko vođenje ročišta. Ko je pogođen treba prijaviti smetnju, zabilježiti namjeravanu ponudu i vrijeme te sačekati odluku sudije. Ako postoje pitanja o dokumentima ili troškovima, pogledajte informacije o pravnoj pomoći za učesnike sudske dražbe.

Sudija odlučuje o prigovorima i prijedlozima iznesenim tokom dražbe. Član 177 stav 3 istovremeno navodi da ostaje ovlaštenje pogođenih osoba da kasnije podnesu prigovor protiv dosude. Odluka o trenutnoj smetnji i kasniji prigovor zato su dva različita koraka.

Iz teksta odredbe ne proizlazi da svaka navedena smetnja automatski čini dosudu nevažećom. Ne proizlazi ni opšti rok za svaki kasniji korak. Odlučujući su konkretno ročište, odluka suda i primjenjiva procesna pravila. Zato tok ročišta treba brzo rekonstruisati uz dostupnu dokumentaciju.

U spis treba zajedno uvrstiti ročište, ulogu učesnika, namjeravanu ili datu ponudu, smetnju, riječi prijedloga, reakciju sudije i dalji tok. Pretpostavke o motivima treba odvojiti od činjenica koje ste lično opazili.

Počnite od ročišta, predmeta dražbe i svoje uloge. Dodajte hronološki prikaz ponuda, opaženih riječi ili postupaka, vrijeme prigovora i reakciju sudije. Ako su druge osobe vidjele događaj, zapišite njihova imena kao moguće izvore informacija. Njihov iskaz ne zamjenjuje vaše opažanje.

Zajedno čuvajte poziv, objavu, vlastite bilješke i dokumente koji se odnose na ponudu. Ako je pisani prijedlog pripremljen prije ročišta, odvojite ga od spontanih dopuna na ročištu. Tako se vidi šta je bilo poznato prije ročišta, a šta je tada prvi put opaženo.

Kasnija pravna provjera treba obuhvatiti i odluku o dosudi i druga sudska pismena. Pretpostavku ne treba prikazati kao činjenicu. Kod sporova o dogovorima precizan zapis toka ročišta određuje koje se pitanje stvarno može provjeriti.

Česta greška je svako zajedničko prisustvo proglasiti nedozvoljenim dogovorom. Više osoba može učestvovati na ročištu na različite pravne načine. Član 177 stav 3 usmjeren je na konkretan nedozvoljeni dogovor ili uticaj na ponude. Samo prisustvo više osoba ne dokazuje smetnju.

Druga neprecizna tvrdnja je da dosuda automatski mora biti nevažeća čim se navede smetnja. Odredba uređuje sudijsko vođenje i čuva mogućnost kasnijeg prigovora protiv dosude. Posljedica konkretnog događaja može se procijeniti tek na osnovu ročišta i procesne situacije.

Treća greška je naknadni opis bez vremena i izvornih riječi. Što prije zapišite šta ste vidjeli ili čuli. Odvojite to od zaključaka o motivima. Tako prigovor postaje korisniji sudu i kasnijoj pravnoj provjeri.