Izvršenje na preduzeću prema članu 341: prinudna uprava, zakup i zabrana raspolaganja

Član 341 stav 1 austrijskog Zakona o izvršenju sadrži posebno pravilo za unovčenje preduzeća. Preduzeće se može unovčiti samo prinudnom upravom ili zakupom. Prvo pitanje u spisu zato glasi da li se odluka odnosi na preduzeće kao privrednu cjelinu ili na pojedinačnu stvar ili pravo.

Naziv poslovanja ne može zamijeniti sudsku odluku. Odluka, njeni prilozi i aktuelni spis određuju koje je preduzeće i koja poslovna djelatnost obuhvaćena. Te dokumente treba zajedno pročitati prije razvrstavanja kasnije radnje.

Posebno pravilo čuva preduzeće kao cjelinu koja se može unovčiti. Ono ne znači da svaka stvar koja pripada preduzeću automatski podliježe istom načinu. Mašina, potraživanje ili pojedinačno pravo moraju se najprije tačno odrediti kao predmet izvršenja.

Prinudna uprava polazi od nastavka korištenja preduzeća. Prihodi, poslovanje i mjere upravljanja moraju se procijeniti prema sudskoj odluci i dokumentima u spisu. Sama oznaka prinudne uprave ne daje odgovor na svako pitanje o svakodnevnom poslovanju.

Zakup je drugi način koji član 341 stav 1 izričito navodi. On nije slobodno raspolaganje dužnika preduzećem. Odluku, konkretan ugovor o zakupu i datum radnje treba posmatrati zajedno prije pravnog razvrstavanja.

Prodaja preduzeća nije navedena kao dopušteni način u članu 341 stav 1. Ako spis sadrži prodaju, zakup ili prenos, provjera mora razlikovati zakonom predviđeni način unovčenja od radnje koja može kršiti zabranu raspolaganja.

Član 341 stav 2 navodi pet grupa radnji. Zabranjeno je prodati ili dati u zakup preduzeće. Zabranjena je i promjena predmeta poslovanja ili prestanak rada preduzeća.

Zabrana dalje obuhvata raspolaganje stvarima i pravima preduzeća. Zakon kao primjer navodi njihovu prodaju. Konačno, na stvarima i pravima preduzeća ne smiju se zasnovati založna ili druga prava.

Ovaj spisak je važan za provjeru. Mjera može pogoditi predmet poslovanja i kada nijedna pojedinačna stvar nije prodata. Opterećenje poslovnog prava može zahtijevati drugačiju analizu od promjene svakodnevnog rada. Radnju zato treba zabilježiti njenim tačnim sadržajem.

Član 341 stav 3 određuje da radnje protivne zabrani nemaju dejstvo prema povjeriocu koji vodi izvršenje. Zakonsko dejstvo je zato izraženo u odnosu na tog povjerioca. Ne treba ga bez posebne provjere pretvoriti u opšti zaključak o svakom licu ili pravnom odnosu.

Spis treba razlikovati najmanje tri datuma: odluku ili dostavljanje relevantne sudske odluke, zabranjenu radnju i saznanje stranaka o radnji ili zabrani. Takođe mora biti jasno da radnja pripada jednoj od oblasti iz člana 341 stav 2.

Korisna bilješka sadrži tekst ugovora ili raspolaganja, pogođene stvari ili prava, potpise, tokove novca i datum izvršenja. Tako se navodna zabranjena radnja razlikuje od redovne promjene u poslovanju.

Preduzeće može obuhvatati stvari, prava, ugovore i stalne poslovne odnose. Član 341 uređuje unovčenje preduzeća kao cjeline. On automatski ne svrstava svako potraživanje, zemljište ili inventar pod isti način.

Kod pojedinačne radnje treba pokazati vezu sa preduzećem. Raspolaganje poslovnim pravom može potpasti pod član 341 stav 2 tačka 4. Da li stvar ili pravo pripada preduzeću i dokle zabrana doseže zavisi od odluke i činjenica konkretnog slučaja.

Ovo razlikovanje sprečava dvije greške. Preduzeće se ne smije preuranjeno tretirati kao pojedinačna stvar. Obrnuto, samostalna izvršna mjera nije uređena članom 341 samo zato što dužnik vodi poslovanje.

Počnite od izvršne isprave, rješenja o izvršenju, odluke koja označava predmet i dokaza dostavljanja. Dodajte dokumente koji pokazuju predmet poslovanja, pogođene dijelove poslovanja i tekuće ugovorne odnose.

Kod navodnog raspolaganja prikupite ugovor, odluke organa, registre ili zemljišnoknjižne isprave, račune, dokaze plaćanja i komunikaciju o radnji. Složite ih prema radnji i datumu. Tekst o uvidu u spis pomaže pri pripremi relevantnih procesnih dokumenata.

Za povjerioca treba zabilježiti potraživanje koje se izvršava i radnju koja može otežati naplatu. Matrica povjerioca razdvaja potraživanje, prvenstvo, odluku i dokaze. Provjera spisa pomaže da se složi nedostajuća procesna dokumentacija.

Prinudna uprava nekretnine i unovčenje preduzeća kroz prinudnu upravu koriste slične izraze, ali imaju različite predmete. Kod nekretnine su u središtu korištenje i prihodi od nekretnine. Kod člana 341 u središtu su preduzeće kao privredna cjelina i zaštita njegovog poslovanja.

Dokumenti iz upravljanja nekretninom zato se ne smiju bez provjere prenijeti na izvršenje na preduzeću. Zakup poslovnog prostora, upravljanje parcelom i vođenje poslovanja mogu otvoriti različita pravna pitanja.

Za svaki spis zabilježite da li odluka obuhvata preduzeće, nekretninu ili pojedinačnu imovinu. Tekst odluke određuje sljedeći korak. Ako postoji više izvršnih načina, njihove postupke i datume treba držati odvojeno.

Česta greška je pretpostavka da se preduzeće može prodati na isti način kao pojedinačna pokretna stvar. Član 341 stav 1 navodi prinudnu upravu ili zakup kao načine unovčenja preduzeća. Ipak, konkretna sudska odluka mora se pročitati.

Preširoka je i tvrdnja da je svaka promjena ugovora automatski zabranjena. Zakon navodi promjenu predmeta poslovanja i prestanak rada. Radnju treba razvrstati prema njenom sadržaju i dejstvu.

Na kraju se dejstvo člana 341 stav 3 često izražava preširoko. Zakon govori o nepostojanju dejstva prema povjeriocu koji vodi izvršenje. Zato prije procjene treba dokumentovati povjerioca, radnju, odluku i datume.